Novosti

Povodom smrti dr Miroslava Luketića (1927-2022) istaknutog književnika, publiciste, istoričara, kulturnog radnika, hroničara budvanskih dešavanja i autora nekolika knjiga koje govore o razvoju turizma na teritoriji opštine Budva, danas je velikoj sali SO Budva održana komemorativna sjednica.

Na početku komemorativne sjednice prisutni su minutom ćutanja odali počast preminulom Miroslavu Luketiću.

Na komemorativnoj sjednici prigodnim govorima obratili su se Marko Carević, predsjednik Opštine Budva, Lucija Đurašković, direktorica JU "Muzeji i galerije Budve", akademik Siniča Jelušić i Đorđe Gregović, književnik i akademik.

"Zaostavština Miroslava Luketića predstavlja svetionik donosiocima odluka, budućim naraštajima ovog grada i države. Trag koji je ostavio u životu Budve i Paštrovića je neizbrisiv, zato smo kao njegovi savremenici dužni da njegujemo sjećanja na ovog velikog čovjeka i njegovo djelo, kao što je on činio svojom riječju i djelom ovaj svijet bude bolji i humaniji. Posebno želim da se zahvalim našem Miru koji je čitavog života, do zadnjeg atoma svoje snage bio borac za pravdu i istinu. Uvijek je bio uz svoj narod uz našu Srpsku pravoslavnu crkvu i zajedno sa nama učestvovao u svetosavskoj borbi za očuvanje naših svetinja, našeg identiteta i naše kulture. Miro je bolje nego iko znao da procjeni koji je pravi put i zato mi čini posebno zadovoljstvo što sam lično imao njegovu podršku u svom radu i što je nas iz Demokratskog fronta podržavao, jer je čovjek ovakvih moralnih i intelektualnih kapaciteta je bio najbolji sudija ispravnosti borbe koju vodimo. Ostaće vječno u našem, sjećanju, neka mu je slava", kazao je Carević, pored ostalog, u svom današnjem govoru.

"Pripala mi je danas čast, obojena bolom i prazninom koju osjeća cijeli naš grad da kažem nekoliko riječi o ličnosti i djelu našeg uglednog Budvanina i paštrovića MIroslava Mira Luketića, koji nas je u svojim, kako je sam govorio lijepim godinama nedavno napustio preselivši se u carstvo, vjerujemo nekog boljeg svijeta. Prvo što sam pomislila čuvši za tužnu vijest o njegovoj smrti bilo je saznanje prožeto Njegoševom rečenicom: Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi. Jer Miro će živjeti i dalje sa nama i kroz živa sjećanja i kroz svoje pisano djelo kojim je neizmjerno zadužio svoju Budvu, sve nas danas, kao i brojne generacije koje tek dolaze. Podsjetiću da je Miro bio jedan od osnivača i nastavljača zaklade Toma i Stane Luketić u okviru koje se borio da se na imanju najvećeg budvanskog humaniste, dobrotvora i darodavaoca podigne gradska narodna biblioteka, sa svim svojim nedostajućim kulturnim sadržajima, te smo danas još više u obavezi da ovaj, ne samo Mirov nedosanjani san, već i prijeku potrebu našeg grada ostvarimo", istakla je Đurašković.

"Kad odlazi posebno svima nama bliska ličnost prisjetim se jedne umne pouke, na koju je posebno volio da ukaže mitropolit Amfilohije, a riječ je o prividno paradoksalnoj sintagmi čije je značenje dabome hrišćansko radosna tuga. I zaista nismo danas neizmjerno tužni što smo ostali bez svagda prisutnog našeg sugrađanina, izvornog Budvanina, Miroslava Mira Luketića, al opet zar nema bar malo radosti u tome da smo mogli biti zajedno sa njim , učiti od njega i ugledati se na njegovu samoostvarenu ličnost , kakva je njegova neupitno i bila. Ličnost koja je u svom sreno dugom životu sebe dovela do, u to nema nikakve sumnje, potpunog samoispunjenja", kazao je, pored ostalog, Jelušić u svom današenjm govoru.

"Pozdrav komandante.Eto baš tako smo se poslednjih godina srijetali divni veliki Miro i ja. U toj jednoj riječi komandanteslilo se poštovanje prema ratniku, učenjaku, ocu,prijatelju, artiljerijskom oficiru,majstoru, piscu, ljudini, poeti po duši i istoričaru po savjesti, mangupu jedne epohe, ljubavniku jedne Ruskinje i njenom mužu potom, Paštroviću i Budvaninu, dječaku koji se ni jednom nije uplašio života i koji je život udisao cijelim svojim bićem. Velika je čast govoriti na komemoraciji jednom čovjekukoji je obilježio svoje vrijeme,svoj grad i sve ljude koji su podijelili sa njim njegov jedinstveni talenat. To je istina bez pretjerivanja, bez sumnje i bez zagonetki", kazao je, pored ostalog, Gregović.

Stanka Stanojević koja je vodila komemorativnu sjednicu podsjetila je pristne na biografiju Miroslava Luketića.

Miroslav Luketić, rođen je u Budvi 1927. gdje je završio osnovnu i građansku školu. U SSSR-u maturirao i završio Artiljerijsko učilište 1948; u Beogradu diplomirao na Filozofskom fakultetu, 1959; doktorirao je u Pragu 1971; viši naučni saradnik, savjetnik. U Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju, radio kao rukovodilac odjeljenja i pomoćnik direktora 1960-1972; direktor Kulturnog centra u Budvi 1972-1976; direktor Istorijskog arhiva Budve od osnivanja do penzionisanja 1976-1993. Učesnik NOR-a; oficir Sovjetske armije 1948-1957.

Priznanja: Orden zasluga za narod, Medalja 70 godina Velikog otadžbinskog rata, Nagrada oslobođenja Budve, više povelja i
priznanja.

Govori ruski, služi se italijanskim, češkim i engleskim. Radeći u CNB dao značajan doprinos razvoju modernog
bibliotekarstva; jedan je od inicijatora formiranja Salona ”13 novembar“.

U Budvi: razvio izdavačku djelatnost, formirao ”Mediteran”, organizovao društvo ”Kanjoš”, unaprijedio rad Biblioteke i Moderne galerije, formirao galeriju „Santa Marija”. Jedan je od organizatora „Igara Juga ”i festivala ”Dani muzike“. Svojim
radom doprinio da Budva postane značajan kulturni centar u zemlji.

Organizovao i afirmisao rad Arhiva Budve; inicirao formiranje Ljubišinog spomen doma. U nauci, bibliotekarstvu, arhivistici i informatici vršio odgovorne funkcije: predsjednik Društva
bibliotekara i Društva arhivskih radnika Crne Gore, predsjednik Saveza arhivskih radnika Jugoslavije, član savjeta SNTIJ-a, član Komisije UNESKA, delegat RSIZ za nauku i dr.

Autor je naučnih projekata: Crnogorska bibliografija 1494-1994;Izdavanje izvora za istoriju Crne Gore; Naučno-informativni sistem CG (koautor). Bio je član redacije Enciklopedije Crne Gore. U naučnoj i stručnoj periodici objavio više od sto priloga iz kulturne istorije CG i zavičajne istorije.

Urednik je i pokretač víše monografskih i periodičnih izdanja: „Primorske novine“, „Paštrovski almanah“( bio je Glavni i odgovorni urednik Paštrovskog almanaha), „Matica Boke“, „Baština i dr. Bio je akter serijala serijala "Na veslu priča", čiji je on bio akter (projekat koji su podržali: Opština Budva, TO Budva, 2020).

Kao autor napisao i priredio više od trideset posebnih izdanja: Budva, Sveti Stefan, Petrovac, 1966; Književni časopisi CG, 1871- 1891; Kazivanja o prošlosti, 1988; Stefan Mitrov Ljubiša biobibliografija, prilozi, 1988; Turizam u Budvi 1918-1941; Krsto Ivanović: Drame i pisma 1996 (koautor); Serijske publikacije Crne Gore 1835-1985 (koautor); Srednjovjekovni statut Budve, 1988. ( koautor); Ko je Ko u Crnoj Gori,1993, (tri izdanja,koautor); Pomenik Paštrovića, 2000; Zapisi iz Rusije, 2002; Česi u muzičkom životu Crne Gore, 2005; Dr Miroslav Luketić, Biobibliografija, 2007; Češka i Crna Gora knj. I, 2009; Djedova pričanja i unukove priče, 2012.; Spomenar porodice Luketić, 2012. ; Zapisi i pričanja, 2017. (NBB); Zapise iz Rusije na ruskom jeziku (2019)(NBB) i Kulturna baština 1 i 2 (2019)(NBB, PA, Štampar Makarije). Dobitnik je mnogi nagrada i priznanja.

Ono što je za Budvu vezano: Dobitnik je Novembarske nagrade grada Budve, dobitnik povelje Sveti Stefan Štiljanović, povelje Udruženja Paštrovića "Drobni pijesak" za doprinos kulturi u proteklih 60 godina, nagrade književnog festivala Ćirilicom koji organizuje Narodna bibliotek knjižara I izdavača Crne Gore, koja mu je, kako je isticao, bila najdraža, nagrada za životno djelo u oblasti turizma koju je dodijelila TOB.

Miroslav Luketić sahranjen je juče, 22. juna, na starom gradskom groblju u Budvi.

Preuzeto sa portala Radio Televizija Budva