Novosti

U četvrtak, 22. avgusta 2019. godine, u 19.30 časova u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“ biti otvorena retrospektivna izložba slika „Zapisi o trajanju“ umjetnika Sava Pavlovića, kojom će biti obilježeno 50 godina njegovog stvaralaštva.
Uzevši u obzir bogati likovni opus umjetnika, izložba će biti postavljena u svim izložbenim prostorima JU Muzeji i galerije Budve.
Preko 130 akvarela, crteža, slika različitih dimenzija biće postavljeno u Spomen domu „Crvena komuna“, Spomen domu „Reževići“, Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“ i Spomen domu „Stefan Mitrov Ljubiša“.
Kustoskinje izložbe su mr Milijana Istijanović i mr Jasmina Lazović.
Izložbu će otvoriti mr Marin Ivanović, istoričar umjetnosti iz Dubrovnika.
Na otvaranju će se obratiti i državna sekretarka Ministrastva kulture Crne Gore Sandra Đurbuzović, potpredsjednik Opštine Budva Vladimir Bulatović i direktorica JU Muzeji i galerije Budve mr Lucija Đurašković.

U nastavku donosimo dio teksta iz kataloga istoričara umjetnosti mr Marina Ivanovića: „Razmatranju cjelokupnog likovnog opusa Sava Pavlovića najviše ćemo pridonijeti krenemo li od kraja, odnosno apostrofiramo li nekoliko konačnih odlika njegovih recentnijih radova. Promotrimo li, naime, sasvim apstrakne načine promišljanja forme u ciklusu Horizonti koja je naslijedila referentne i opisne pejzaže rodnoga kraja, portrete, primorske vale i kontinentalne krajolike, a osobito figurativne motive morske faune, razumijemo ih ili kao prirodnu posljedicu dezintegracije forme koja se uvijek najbolje i očituje u reduktivnom pejzažu, a u ovom bi slučaju predstavljala progresivnu razvojnu konstantu ili, pak, kao produkt eksternog utjecaja, kao odgovor na vanjske činitelje i transponiranje percepcije društva u likovne oblike.

Od te krajnje, odnosno današnje točke koja ima formalne i društvene implikacije, vraćamo se na vrlo rani rad, Portret đeda Andrije iz 1968. godine, u kojemu možemo utvrditi dva važna ishodišta u Pavlovićevom slikarstvu.
Prvi svakako predstavlja korištenje akvarela, koje je u kasnijim godinama doživjelo svoje potpuno zrenje i obilježilo čitav njegov umjetnički rad; ne treba izostaviti niti nužnu hrabrost za takvo opredjeljenje s obzirom da je riječ o nesumnjivo jednoj od najzahtjevnijih likovnih tehnika koja se, za razliku od svih ostalih, kreće od svijetloga prema tamnome i ne obratno, odnosno u kojoj je moguće samo dodavati, ali ne i oduzimati, što ujedno znači da je mogućnost popravka vrlo ograničena, ako čak ne i nemoguća.
Drugo je ishodište njegove čvrste forme koju pronalazimo kao osobno autorsku odrednicu uporabe akvarela i u kasnijim godinama.
Iako je to naizgled nespojivo s akvarelom, odnosno mogli bismo pomisliti kako se time poništavaju posebnosti koje ta tehnika ima u odnosu na ostale, ipak moramo utvrditi kako je Pavlović pronašao svoju „formuluˮ, specifičan i autentičan amalgam oštrine i krutosti koju želi postići te autohtonih i neodvojivih karakteristika samog medija u smislu njegove lazurnosti i mekoće.“

Savo Pavlović je rođen 1947. godine u Baru.
Završio je Školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu, Višu pedagošku školu - likovno vaspitanje u Beogradu i Fakultet za likovni odgoj i likovne umjetnosti u Rijeci.
Pored stalnog angažmana u ateljeima u svojim kućama u Petrovcu i Reževićima, bavio se i pedagoškim radom.
Član je udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Učesnik je velikog broja kolektivnih izložbi.
Do sada je imao preko dvadeset samostalnih izložbi.
Studijski je boravio u Rimu (1976.), Atini (1985.) i Parizu (1991.).

Izložba će biti otvorena do 22. septembra.