Svečano otvaranje 31. međunarodnog festivala „Grad teatar“
Jedan od najznačajnijih i najuglednijih praznika kulture i umjetnosti u regionu, međunarodni festival „Grad teatar“ Budva, započeo je sinoć na sceni Terase između crkava.
Svečana ceremonija otvaranja 31. festivala, koji se ove godine odvija pod brehtovskim naslovom “Za tri groša” upiličena je na sceni Terase između crkava, predstavom “Ožalošćena porodica”.
Pozdravljajući publiku, goste, kao i one koji su svoju podršku dali iz daleka, v.d. direktorka Grada teatra Milena Lubarda Marojević istakla je da su programi koji će se prikazivati narednih četrdeset pet dana pažljivo birani, jer ovogodišnji festival želi da navede da se svi zajedno zapitamo o tome od čega smo krenuli, gdje smo sada, čemu stremimo, i da otvorimo pitanja o nekim novim elitama, o tome šta elita i elitno uopšte danas znači u životu, koliko i u umjetnosti.
Podsjećajući da je Grad teatar kulturni projekat koji je iz ogromne energije i snažne vizije nastao prije 31 godinu, i opstao zahvaljujući svakodnevnom trudu dobronamjernih ljudi, Milena Lubarda Marojević je zamolila da publiku pozdravi prvi čovjek grada, predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović, koji je sve učinio i uspio u tome da se ovogodišnji festival održi.
Obraćajući se prepunom gledalištu, predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović je istakao da vrijeme u kojem živimo nije vrijeme kontinuiteta.
Na našim prostorima ne postoji kontinuitet ni država, ni novca, ni ideja, ni ideala, prostornog planiranja, pa ni morala, ni poštenja. Sve se dijeli na prije i poslije 90-tih godina, ili na prije i poslije osamostaljenja. Paradoks je da ono što opstaje i održava sopstveni kontinuitet su „nota bene“, pozorišni festivali.
Pozorišni festivali opstaju u svim vremenima i traju. Najzaslužniji za to nisu ni političari, koji manje ili više razumiju značaj festivala i podržavaju ga sredstvima i uticajima, čak ni entuzijasti koji festivale nose na leđima. Zaslužni su gledaoci, koji iz noći u noć, u mraku iza ograde nestrpljivo iščekuju poziv za ulazak publike, koji bježe od gradske vreve i traže riječ, pokret, notu, boju, smisao koji je stvaran u samoći, u dubini i u tišini ljudskog duha. Ovom prilikom predsjednik Dragan Krapović je istakao da se gledalačko oko publike tokom trideset jedne godine izoštrilo, da dobro razlikuje scensku laž od istine, šablon od talenta, i da traži onu iskru koja se na pozornici nevidljivo rađa i širi kroz gledalište, postajući vatra koja nas sve zajedno hvata u onu vječnu Aristotelovu katarzu.
Čuvajući festival mi čuvamo jedan od posljednjih kontinuiteta našeg grada, čuvamo iskru koja nas neprestano podsjeća na ono Kantovo zvezdano nebo nad nama, i moralni zakon u nama, istakao je predsjednik Dragan Krapović i naglasio da pozornica nije i ne može da bude mjesto mira, slaganja, podržavanja, već mjesto dijaloga, sukobljenih stavova, propitivanja, prvokacije, kontroverzi i kreativnog haosa iz kojeg nastaju svijetovi.
Nakon izlaganja predsjednika Krapovića festival je i svečano otvorio Ljubiša Ristić pozorišni reditelj, jedan od osnivača međunarodnog festivala „Grad teatar“.
