Novosti

Veče posvećeno našem nedavno preminulom sugrađaninu dr Miroslavu Luketiću (1927 – 2022) upriličeno je sinoć u crkvi Santa Marija u budvanskom Starom gradu, u okviru šestog Književnog festivala „Ćirilicom“. O liku i djelu znamenitog budvanskog intelektualca govorili su Tijana Kotarac iz Turističke organizacije opštine Budva i predsjednik Savjeta za kulturu Budve dr Predrag Zenović.

Kotarac je kazala da je Mira Luketića poznavala sa više strana, a najvažnija je bila novinarska. Kako je navela, istražujući sve priče o Budvi, posebno o turizmu, sa Luketićem je pravila niz razgovora u Biblioteci, koja je u to vrijeme bila smještena u zgradi „Zeta filma“.

„Znali smo da sjedimo i pričamo zašto je brdo Spas dobilo ime Spas, kako je izgledao turizam između dva svjetska rata, šta se sve dešavalo na Školju, kako je osnovano prvo turističko društvo… Tu se rodila jedna obostrana ljubav, povjerenje, međusobno uvažavanje i poštovanje koje je trajalo sve do posljednjeg dana. Htjela bih da izdvojim i momenat naše saradnje na nekim projektima u „Adriatic Media Consulting“-u, jedanput, kada sam radila film o Budvi koji je počinjao riječima „Budva, nekadašnje malo turističko selo“, i ja tako čitam taj off, a Miro ulazi i kaže: „A ne, ne ne… Budva nikada nije bila selo. Budva je oduvijek bila grad“ . Dakle, poenta je bila da je prerasla u veliki turistički grad. Tu sam prvi put i za vazda shvatila koliko je on volio ovaj grad i koliko je shvatao da je Budva oduvijek bila grad, a on jedan od njenih najvećih građana. Saradnja sa Mirom nastavila je kroz grupu „Budvanostalgičari“ na Fejsbuku, koju smo moje drage kolege i ja osnovali 2015. godine i koja broji više od osam hiljada članova. Od 2016. godine kroz svoje priče nam se pridružio i Miro. Slao mi je priče mejlom, ćaskali smo malo prije nego što bi objavili, vidjeli da li postoje neke korekcije koje su bile jako sitne, jer su Mirove rečenice bile fantastične. Tako je polako sve nas budvanostalgičare uvodio u neki život i priču jedne Budve koja je sada samo u tragovima, ali kod većine nas ovdje prisutnih još uvijek u srcu“, navela je Kotarac, koja je pročitala i odlomak iz „Priče o gospođi Klari“, čiji je Luketić autor.

„Ova priča toliko govori o životnosti Mira Luketića, o tome kako je on obožavao svijet oko sebe, kako ga je opisivao. Kako je volio da vidi lijepo, lijepu ženu i lijepog čovjeka, da čuje lijepu pjesmu, pripremi lijepu hranu i da se okruži lijepim stvarima. Kada sam čitala svu prepisku koju smo vodili tokom proteklih pet ili šest godina, i sve te mejlove koje smo pisali jedni drugima, koleginica iz kancelarija me pitala: „Zar ti to nije tužno?“ , a ja sam rekla: „Ne, uopšte mi nije tužno.“. Sjećanje na Mira mi nije tužno, on je toliko prisutan i toliko životan. Ja tu energiju toliko osjećam da svaki put znam da ću kad god pomislim na njega imati osmijeh, jer znam da bi Miro tako htio“, istakla je Kotarac.
Govoreći o Luketićevom liku i djelu, dr Predrag Zenović rekao je da ideja prisutnosti koju je Kotarac pomenula, sa filozofskog stanovišta dobija novi smisao kada mislimo o čovjeku kao što je bio ovaj znameniti Budvanin.
„Kada smo u zdanju koje je na neki način on priveo namjeni, kada smo među svim knjigama koje svjedoče o njegovoj vrlo bogatoj bibliografiji, kada znamo da ovaj grad ne bi imao svoj izgled i kulturni identitet kakav ima danas da nije bilo Mira Luketića. Ja mislim da je Miro na taj način trajno prisutan u hronici, životu i u biću grada. Nesumnjivo je da se radi o renesansnom tipu čovjeka, širokih interesovanja, dječije radoznalosti, ali i ogromne energije i sistematičnosti sa kojom pristupao svemu što radi. On je čovjek koji je u vremenu jedne velike zemlje dao jako puno i svojoj sredini i jako puno radio na sebi. Zapravo, iz tog njegovog stvaralaštva možemo izvući neke od najljepših stranica crnogorskog i jugoslovenskog bibliotekarstva i arhivistike. To su oblasti bez kojih društvo ne može da prepoznaje, pamti sebe i piše o sebi, i Miro Luketić je u našoj zemlji u tim sferama napravio pionirske korake“, kazao je Zenović.

Posebno se osvrnuo na dva Luketićeva djela: „Turizam u Budvi“ i „Kulturna baština“, kao i na razne bibliografije koje je autor priredio. Bez njih, kako je ocijenio, nije moguće u potpunosti razumjeti prostor Crne Gore i Budve.
Dr Zenović rekao je da renesansa kulturnog bića našeg grada počinje 1972. godine, kada Luketić prelazi sa Cetinja u Budvu.

„Miro je pinoir i temelj svih institucija kulture koje u tom vremenu nastaju, a neke od njih postoje i dalje. U prvom redu mislim na činjenicu da je on bio jedan od prvih koji je Biblioteci dao moderno ruho, koji je učestvovao u kreiranju Moderne galerije, u stvaranju „Primorskih novina“, tu su onda i „Kanjoš“ i „Dani muzike“. Jednostavno, ne postoji institucija u gradu koja u svojim temeljima na neki način nema ime dr Miroslava Luketića. U tom smislu, posebno ako se uzme u obzir njegov rad koji se odnosi na zapise o Paštrovićima, Budvi, istorijske zapise, budući da je on bio doktor istorijskih nauka, smatram da je Luketić nastavljač niza autora koji su svojim djelom ispisali istoriju i hroniku ovog grada. Dakle, mislim na Krsta Ivanovića, Antuna Kojovića, Stefana Mitrova Ljubišu i doktora Luketića kao nastavljača tog niza, koji ovom gradu daje sjećanje, pamćenje i sliku svog identiteta“, naveo je on.
Kada su u pitanju institucije grada Budve, smatra da su dvije stvari izmakle misli, životu, i energiji dr Miroslava Luketića.

„To su Kulturni centar za koji se on srčano borio i koji je trebao da postane dom Biblioteke, koja je u našem gradu i dalje podstanar, i koji bi bio na zadužbini Toma i Stane Luketić. U pitanju je jedan od projekata koji je on svesrdno podržavao, i ja se nadam da je to projekat kojim ćemo se odužiti sjećanju na Luketića. Na Savjetu za kulturu Budve borio se i za ideju da bi Ranohrišćanska bazilika, u nekoj svojoj mogućoj rekonstrukciji koja bi bila u skladu sa svim pravilima struke budući da dolazi iz perioda prije Šizme, trebala da bude Muzej hrišćanstva. Riječ je o dvijema idejama koje su ostale iza Mira i koje ostaju nama za razgovor, razmišljanje i u budućnosti, vjerujem, i njihovu realizaciju“, kazao je Zenović, pozdravljajući nedavnu inicijativu predsjednika Opštine Mila Božovića da Narodna biblioteka Budve dobije ime po dr Miroslavu Luketiću.

Razgovor u crkvi Santa Marija moderirala je Stanka Rađenović iz budvanske Biblitoteke, koja je podsjetila da je dr Luketić tokom prethodnih godina na Festivalu „Ćirilicom“ bio prisutan i kao autor i kao neko ko je uveličavao programe. Kako je navela, trećeg Festivala dodijeljena mu je nagrada „Povelja Sveti Stefan Štiljanović“, za koju je isticao da mu je najdraža.
Programu je prisustvovao i predsjednik Opštine Budva Milo Božović.

Veče posvećeno dr Miroslavu Luketiću završeno je projekcijom pedesetominutnog filma „MIRO, čovjek i grad“, u produkciji Narodne biblioteke Budve i Turističke organizacije opštine Budva. Autor i izvršni producent filma je Marko Kentera, urednik-novinar Miloš Boreta, a snimatelj Nikola Todorović, koji je uradio i montažu i postprodukciju. Tekstove su čitali Tijana Kotarac i dr Predrag Zenović, priređivač cjelokupnog teksta.

Biografija dr Miroslava Luketića

Miroslav Luketić, rođen je u Budvi 1927. gdje je završio osnovnu i građansku školu. U SSSR-u maturirao i završio Artiljerijsko učilište 1948; u Beogradu diplomirao na Filozofskom fakultetu, 1959; doktorirao u Pragu 1971; viši naučni saradnik, savjetnik.

U Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju radio kao rukovodilac odjeljenja i pomoćnik direktora 1960-1972; direktor Kulturnog centra u Budvi 1972-1976; direktor Istorijskog arhiva Budve od osnivanja do penzionisanja 1976-1993. Učesnik NOR-a; oficir Sovjetske armije 1948-1957. Priznanja: Orden zasluga za narod, Medalja 70 godina Velikog otadžbinskog rata, Nagrada oslobođenja Budve, više povelja i priznanja. Govorio je ruski, služio se italijanskim, češkim i engleskim. Radeći u CNB dao značajan doprinos razvoju modernog bibliotekarstva; jedan je od inicijatora formiranja Salona „13 novembar“.

U Budvi: razvio izdavačku djelatnost, formirao ”Mediteran”, organizovao društvo ”Kanjoš”, unaprijedio rad Biblioteke i Moderne galerije, formirao galeriju „Santa Marija”. Jedan je od organizatora „Igara Juga ”i festivala ”Dani muzike“. Svojim radom doprinio da Budva postane značajan kulturni centar u zemlji. Organizovao i afirmisao rad Arhiva Budve; inicirao formiranje LJubišinog spomen doma. U nauci, bibliotekarstvu, arhivistici i informatici vršio odgovorne funkcije: predsjednik Društva bibliotekara i Društva arhivskih radnika Crne Gore, predsjednik Saveza arhivskih radnika Jugoslavije, član savjeta SNTIJ-a, član Komisije UNESKA, delegat RSIZ za nauku i dr.
Autor je naučnih projekata: Crnogorska bibliografija 1494-1994;Izdavanje izvora za istoriju Crne Gore; Naučno-informativni sistem CG (koautor). Bio je član redakcije Enciklopedije Crne Gore. U naučnoj i stručnoj periodici objavio više od sto priloga iz kulturne istorije CG i zavičajne istorije. Urednik je i pokretač víše monografskih i periodičnih izdanja: „Primorske novine“, „Paštrovski almanah“( bio je Glavni i odgovorni urednik Paštrovskog almanaha), „Matica Boke“, „Baština i dr. Bio je akter serijala "Na veslu priča" (projekat koji su podržali: Opština Budva, TO Budva, 2020). Kao autor napisao i priredio više od trideset posebnih izdanja: Budva, Sveti Stefan, Petrovac, 1966; Književni časopisi CG, 1871- 1891; Kazivanja o prošlosti, 1988; Stefan Mitrov LJubiša-biobibliografija, prilozi, 1988; Turizam u Budvi 1918-1941; Krsto Ivanović: Drame i pisma 1996 (koautor); Serijske publikacije Crne Gore 1835-1985 (koautor); Srednjovjekovni statut Budve, 1988. (koautor); Ko je Ko u Crnoj Gori,1993, (tri izdanja,koautor); Pomenik Paštrovića, 2000; Zapisi iz Rusije, 2002; Česi u muzičkom životu Crne Gore, 2005; Dr Miroslav Luketić, Biobibliografija, 2007; Češka i Crna Gora knj. II, 2009; Đedova pričanja i unukove priče, 2012.; Spomenar porodice Luketić, 2012. ; Zapisi i pričanja, 2017. (NBB); Zapise iz Rusije na ruskom jeziku (2019) (NBB) i Kulturna baština 1 i 2 (2019) (NBB, PA, Štampar Makarije).

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Ono što je za Budvu vezano: dobitnik je Novembarske nagrade grada Budve, povelje Sveti Stefan Štiljanović, nagrade književnog festivala Ćirilicom, te Nagrade za životno djelo u oblasti turizma koju je dodijelila TOB.

Književni festival „Ćirilicom“, koji organizuju Narodna biblioteka Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, biće nastavljen večeras od 21 sat promocijom monografije „Stari pečati i pečatnjaci iz Arhive Mitropolije crnogorsko-primorske“.

O knjizi će govoriti Žarko Leković i autorka.
Festival „Ćirilicom“ je na programu do 6. septembra.